beats by dre cheap

Nađi film i napravi sebi kafu, dok te cijeli svijet nije zamrzio

Nije li se baš svakoj ženi desilo barem jednom u životu: voliš i voljena si, šteta što su to dva različita muškarca. Zvuči cool i filmski, međutim, u stvarnosti je mnogo teško. Nekako dolazi do duple doze boli, je mi žene prvo patimo za sebe, a onda patimo i za muškarce koji pate zbog nas. Uvijek ću tvrditi da su dvadesete najteže godine za cijeli život, prema iskustvu svih žena koje poznajem. Zašto to pominjem? Zato što sam godinama tražila sreću na pogrešnom mjestu, tj. sa pogrešnom jačom polovinom. Muškarac koji meni treba, treba da bude na prvom mjestu baš to: jača polovina. Mene. Takve sam naravi, da mi nije strano preteške odluke donositi sama, najteže stvari rješavati sama, laktati se sama kroz život i doći tamo gdje sam sad. To je posljedica nečeg drugog, ponajmanje urođena osobina, čemu ću vjerovatno s vremenom dati malo više prostora. Međutim, kada u četiri zida odbacim tu ljušturu, treba mi oslonac. Treba mi neko psihički jak kao ja ili jači od mene, treba mi fizički oslonac i fizički osjećaj sigurnosti i pripadanja nekom, treba mi toplina i zagrljaj muškarca koji je zaslužio biti tu pored mene. Treba mi zaštitnik. Koliko god njima izgledala kao nedodirljivi debelokožac, toliko mi zapravo treba čvrsta muška ruka. Čvrst karakter. A postoji takav, vjerujte da postoji i da se vrijedi boriti. Kad ga pronađeš, sav svoj život ubaciti u scenario njegovanja i življenja te sreće... Postoje ti neki dani u kojima ne želim da govorim, da mislim, da odlučujem... želim samo tvoj snažni zagrljaj i tvoj dah na svom vratu. U noći kao ova što je, ne želim da slušam, ne želim da razmišljam o poslu i o zadatku koji slijedi, niti o zadatku koji je već prošao i postao hrpa bajatih vijesti i binarnih ostataka nekog velikog slučaja... Želim samo tebe, beskonačno... Kada se moraš pomiriti sa fizičkom odvojenošću od svoje jače polovine, to uglavnom predstavlja završavanje svih ikada započetih, a do tog trenutka zanemarenih, projekata... to znači i ubijanje od posla i potpuno pripremanje materijala za naredni radni dan... završavanje mjesečnih planova i rasporeda zadataka za tim kojim rukovodiš i ponaosob planiranje svakodnevnih obaveza za nekih 40 ljudi... i onda shvataš da si postao pravo čangrizavo cjepidlakasto namrgođeno šefovsko govno... pa staneš na loptu, objasniš sebi i njima da ste skupa u teškoj situaciji i nastaviš da se ponašaš čangrizavo i ideš sam sebi na živce! I na kraju ne kontaš šta si zapravo želio da kažeš i koji je smisao posta koji upravo pišeš... Nađi film i napravi sebi kafu, dok te cijeli svijet nije zamrzio.

He is My Soulmate
http://fenniks.blogger.ba
25/06/2018 21:05