He is My Soulmate

"Naslonio je lice na njenu kosu i zatvorio oči. Najdraža. Bila je to jedina riječ koje se sjetio kako bi je opisao... Shvatio je da mu ona nije samo bliska, nego da on sada ne zna gdje završava ona, a gdje započinje on."

15.06.2019.

Sunce se vratilo...

...ali gospodja migrena nije spakovala svoje kofere i ne namjerava otputovati nigdje dalje od mene. Kakva ljubazna i obazriva dama, dodjavola otisla akoBogda... Posljednjih mjesec dana dva napada, samo. Napredujem? Ne znam... Ne znam da li se zavaravam kad pomislim da znam sta je uzrok oba puta u ovih 30 dana, ali za ovaj prvi mislim da je okidac bio stres, a drugi je nesto sasvim uobicajeno, ne znam zasto se uopce zalim, menstrualni ciklus... I ko nas/vas je ubijedio da je sasvim normalno "pa okej, zena si, ciklus, normalno je to, hormoni..." Svi sve znaju i svi su doktori! A ovi na papiru doktori su obicni kreteni. Najcesce... Helem, prosli napad je trajao prilicno kratko, 36 sati. Izrazena bol po desnoj strani, "lupkanje i burgijanje", koje razumiju samo oboljeli od istih govana kao ja. Nomigren i apaurin zajedno su mi pomogli da zaspim. Kupka sa mirisom lavande i vrecice osusene lavande rasporedjene po sobi mnogo su mi prijale... Drugi napad je jucerasnji i na +35 stepeni u sarajevskom betonu, kupka nije dolazila u obzir. Ledeni tus da, doslovno pod ledenim mlazom vode i to nekih 10-ak minuta, ali "ritual" sa vrecicama lavande se morao sprovesti. Tupa bol je i dalje prisutna i vjerujem da ce trajati jos puno sati. Ovaj put bol je na lijevoj strani, ogroman nagon za povracanje (i povracanje). Pritisak je za mene "normalan", sinoc 112 69, jutros 107 58. U tim vrijednostima se otprilike uvijek krece kada se najbolje osjecam i tako je vec godinama... Pratite sve, pisite dnevnik migrena.. pisite sve simptome, slusajte svoje tijelo.. citajte, istrazujte.. Zapisite sve i psihicke i fizicke tegobne situacije prije nego sto je bol nastupila, pisite sve cega se sjecate da vam je tijelo govorilo tokom trajanja napada (meni se desilo nekoliko puta da se ne sjecam dosta stvari, da se ne sjecam uopce puta od kuce/posla/hotela do bolnice, da se ne sjecam razgovora u hodniku bolnice ili razgovora tokom pregleda i primanja infuzije)... Pisite sve pa i najmanje detalje za koje mislite da su nebitni. Sve je bitno. U fazi oporavka kada vam se cini da cete pojesti sve sto imate u frizideru, da cete zamutiti sve vrecice kafe i popiti bure tog napitka.. kad vam se cini da imate snage sad pjeske obici pola zemlje, da cete poletjeti... dakle, kad sve prodje, pisite i pisite, samo za sebe i svoju bolest, kada se dobro upoznate, necete se izlijeciti, ali cete mozda nekad neke stvari sprijeciti i malo sebi olaksati.

13.05.2019.

A bas o maju je rec...

13.05.2019.

Biser koji je slomio školjku

Gledam u knjigu istog naslova, kupljenu još na prošlogodišnjem beogradskom sajmu. Stoji na polici, čeka... u moru nepročitanih knjiga, koje čekaju neke bolje dane... znam, kliše... Ova mi već nekoliko puta zapada za oko i paralizira me narednih sat vremena, ali je i dalje ne uzimam na čitanje... Počela sam je se bojati... Da li poznajete još nekog ko se boji svojih sopstvenih knjiga?... Znam, i ja kažem: Bože sačuvaj! Naslov ove knjige tako me podsjetio na jednu izuzetno tešku priču iz mog života, na život najvažnije osobe u mom životu, moj Biser, koji nikako da slomi školjku koja ga tišti i ograničava već četvrtu deceniju... Ovo je jedina knjiga, koju sam kupila zbog njenog naslova. Nisam pročitala čak ni bilo kakav sadržaj, niti ijednu recenziju, iako već imam u sjećanju, od ko zna odakle, da se radi o priči o ženi sa Istoka... Od svih svojih dvije stotine i nekoliko knjiga, jedino sam nju toliko silno željela zbog njenog naslova... Toliko sam je željela zbog tako snažnog osjećanja koje je u meni probudio taj red riječi na veoma lijepo osmišljenim koricama, na koje inače nikada, ama baš nikada, ne obraćam pažnju... P.S. od juče sam nekoliko puta imala auru... mjesečni ciklus je skoro na izmaku... fonofobija me sustigla sinoć dva puta veoma snažno, a fotofobija jedanput, ali intenzivno nekih pola sata, baš u sumrak... Sutra se vraćam na posao... Stres level Pro na vidiku. Vremenske (ne)prilike idealne za jedan dobar napad u narednim danima...


Noviji postovi | Stariji postovi

He is My Soulmate
<< 07/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031




BROJAČ POSJETA
77590

Powered by Blogger.ba