He is My Soulmate

Naslonio je lice na njenu kosu i zatvorio oči. Najdraža. Bila je to jedina riječ koje se sjetio kako bi je opisao... Shvatio je da mu ona nije samo bliska, nego da on sada ne zna gdje završava ona a gdje započinje on...

25.06.2018.

Nađi film i napravi sebi kafu, dok te cijeli svijet nije zamrzio

Nije li se baš svakoj ženi desilo barem jednom u životu: voliš i voljena si, šteta što su to dva različita muškarca. Zvuči cool i filmski, međutim, u stvarnosti je mnogo teško. Nekako dolazi do duple doze boli, je mi žene prvo patimo za sebe, a onda patimo i za muškarce koji pate zbog nas. Uvijek ću tvrditi da su dvadesete najteže godine za cijeli život, prema iskustvu svih žena koje poznajem. Zašto to pominjem? Zato što sam godinama tražila sreću na pogrešnom mjestu, tj. sa pogrešnom jačom polovinom. Muškarac koji meni treba, treba da bude na prvom mjestu baš to: jača polovina. Mene. Takve sam naravi, da mi nije strano preteške odluke donositi sama, najteže stvari rješavati sama, laktati se sama kroz život i doći tamo gdje sam sad. To je posljedica nečeg drugog, ponajmanje urođena osobina, čemu ću vjerovatno s vremenom dati malo više prostora. Međutim, kada u četiri zida odbacim tu ljušturu, treba mi oslonac. Treba mi neko psihički jak kao ja ili jači od mene, treba mi fizički oslonac i fizički osjećaj sigurnosti i pripadanja nekom, treba mi toplina i zagrljaj muškarca koji je zaslužio biti tu pored mene. Treba mi zaštitnik. Koliko god njima izgledala kao nedodirljivi debelokožac, toliko mi zapravo treba čvrsta muška ruka. Čvrst karakter. A postoji takav, vjerujte da postoji i da se vrijedi boriti. Kad ga pronađeš, sav svoj život ubaciti u scenario njegovanja i življenja te sreće... Postoje ti neki dani u kojima ne želim da govorim, da mislim, da odlučujem... želim samo tvoj snažni zagrljaj i tvoj dah na svom vratu. U noći kao ova što je, ne želim da slušam, ne želim da razmišljam o poslu i o zadatku koji slijedi, niti o zadatku koji je već prošao i postao hrpa bajatih vijesti i binarnih ostataka nekog velikog slučaja... Želim samo tebe, beskonačno... Kada se moraš pomiriti sa fizičkom odvojenošću od svoje jače polovine, to uglavnom predstavlja završavanje svih ikada započetih, a do tog trenutka zanemarenih, projekata... to znači i ubijanje od posla i potpuno pripremanje materijala za naredni radni dan... završavanje mjesečnih planova i rasporeda zadataka za tim kojim rukovodiš i ponaosob planiranje svakodnevnih obaveza za nekih 40 ljudi... i onda shvataš da si postao pravo čangrizavo cjepidlakasto namrgođeno šefovsko govno... pa staneš na loptu, objasniš sebi i njima da ste skupa u teškoj situaciji i nastaviš da se ponašaš čangrizavo i ideš sam sebi na živce! I na kraju ne kontaš šta si zapravo želio da kažeš i koji je smisao posta koji upravo pišeš... Nađi film i napravi sebi kafu, dok te cijeli svijet nije zamrzio.

23.06.2018.

Što je sredina bila surovija prema Ani ona je postajala destruktivnija

Ah, taj Dostojevski i svi ti Rusi... Šta god se dešavalo, dobro ili loše, uvijek je tu neki Dostojevskijev Idiot ili neka Tolstojeva Kiti, da proprate događaj onako po ruski, burno, tajanstveno, a za dugovječno pamćenje. Moj život nije ni sličan ovim cijenjenim, uglavnom tužnim i nesretnim Ruskinjama, pa ipak, Anu dožviljavam kao svoje drugo Ja, njenu dušu i njenu Ljubav osjećam kao svoje. Zašto, nemam pojma, nikad nisam bila baš toliko nesretna. Ili jesam, samo to sebi nikad nisam priznala. Nisam imala hrabrosti. Tridesete ti donose neku čudnu samospoznaju, zbog koje se konstruktivno iskritikuješ zbog čega ranije nisi pribjegavao modernim psiholozima, afirmativnim ritualima tokom kojih bi sam sebe izdigao na višu razinu sa kvalitetnim argumentima zašto je to tako i zašto je baš tvoj život baš takav kakav jeste na najbolji način dotekao do tog momenta, zašto je sve to ispravno i kako da kvalitetno nastaviš ići naprijed sa samopohvalom za sve dobro što učiniš, sa motivirajućom kritikom da obilježiš ono što si pogrešno napravio i da budeš najbolji sam sebi... Postoji neka druga, mudrija i hrabrija Ja, ne bojim je se, čak šta više, zajedno smo mnogo jače. To je valjda onaj drugi dio nas koga svi u tinejdžerskom dobu tjeramo od sebe, a sa dolaskom nekih zrelijih godina objeručke prihvatamo nazad i tražimo kurs po kojem ćemo nastaviti dalje. Kao što ne postoji glupo pitanje (postoji samo glup ili nikakav odgovor), tako ne postoji problem bez rješenja. I zašto baš: problem? Kako samo zvučna, kako zastrašujuća, kako sudbinski nerješiva riječ, teška kao olovo, crnja od najtamnije noći. Ne postoji problem, postoji samo situacija sa manjim ili većim otežavajućim okolnostima. Za sve u životu. Kada bi toj spornoj situaciji, koju nazivamo: problem, pristupali sa više različitih strana, malo je analizirali i upotrijebili sve svoje snage i mogućnosti, problem bi nestao. Na studiju Ekonomije, o kojem će zasigurno biti više riječi na ovom Blogu ubuduće, upoznala sam divnu profesoricu od koje sam učila prve korake SWOT analize. Koristim je u svemu i svakodnevno. Dragi moji, bar jednom jedan svoj problem posmatrajte sa strane kao neko drugi, kao slučajni posmatrač, posmatrajte ga kao situaciju i ne ponavljajte tu tešku kao olovo riječ: problem. Sve će biti puno jednostavnije. I postoji još nešto: "Ne postoji posao koji ne možete raditi, samo trebate dovoljno vjerovati."... Jednom sam, radeći na jednom ženskom portalu, napisala motivacijsku karticu, koja mi je značajnija od svih drugih: Preplivala sam okeane, tako da se ne plairam udaviti u potoku. Žena sam i mogu sve... Inspiraciju za pisanje nisam imala uvijek, ni oduvijek. Mislim, zapravo sada sam već sigurna, riječi se nižu beskonačno samo kada sam zaljubljena, kada volim, kada pripadam... Ovo je moj novi kutak, ali ništa manje važan od nekog drugog ili prethodnog. Zašto Ana i ovaj put? Cijeli život je samnom. Svako ima svoje najdraže... knjigu, pisca, film, balet... Ja imam Anu. Uvijek je tu, zauvijek je postala dio mene.

21.06.2018.

Njene sjajne, sive oči... zaustaviše se na njemu ljupko i plašljivo, kao da ga je poznavala...

Poznavali su se godinama, dijelili isti prostor silom prilika, kretali se svojevremeno u istim krugovima, ne komunicirajući mnogo. Pa ipak, kada bi se našli u krugu istog, neobavezog razgovora zajedničkih kolega, otvoreno bi pokazivali antipatiju, neslaganje i žustro argumentovanje protiv mišljenja onog drugog. On je nastavio putem kojim je i krenuo, ona je digla ruke od svoje prve ljubavi pod velom ogorčenosti zbog nepravde sa kojom se, za razliku od njega, više nije mogla nositi. Otišla je na drugu stranu, zaplovila vodama Ekonomije i danas je veoma uspješna u poslu koji radi, a pored toga nikada nije stala sa ulaganjem u sebe i nadogradnjom svog obrazovanja i kvalitete života. On je izuzetno uspješan i veoma zapažen mladi novinar i urednik. Jedan sasvim slučajni susret vratit će ih tamo gdje su prvi put ukrstili svoje poglede i razmijenili prve, tada apsolutno suprotstavljene riječi i stavove. Odrasli su, sazreli, izgradili svoje ličnosti i postali su: veoma slični. Sasvim slučajno, pred sami kraj ljeta, sreli su se u njenom rodnom gradu, u kojem je odrastala pod kišom snajpera i ostalih ratnih i poratnih pošasti, u gradu čiji svaki kamen odlično poznaje, u kojem živi i radi. I on ga osjeća svojim, već je dugo tu da bi bilo drugačije. Idući prema njoj prvi je shvatio. Naklonjen, širokog osmijeha i izuzetno ljubaznog tona i pogleda pozdravio je. Njene umorne oči "zaustaviše se na njemu ljupko i plašljivo, kao da ga je poznavala"...

21.06.2018.

Jutro poslije

Imali smo čast ili nesreću, da svako po svom nahođenju i uvjerenjima, gleda ili ne finale Zadruge. Pošast i ludilo prethodnih godinu dana, sinoć je dobilo svoj epilog. Zavjese su spuštene i cirkus je otišao. Ostali su "junaci" priče, o kojima će biti govora još dan-dva i nakon toga će pasti u zaborav. Biti ljubavnica i pred kamerama i mimo njih, podjednako mi je blesavo kao i biti prevarena žena, koja nakon što na svoje oči 2 metra od sebe prisustvuje ljubavnim orgijama svog muža sa drugom ženom, pokušava da spasi brak. Strašno... Koji brak ženo? Pošto je jutro pametnije od noći, pa je tako evo već objavljena navodna izjava, prije svega moralne, pobjednice kako je razvod neminovan... Zabrinjavajuce je koliko je različitih profila ljudi pratilo ovaj užas. Zabrinjavajuće je kolika bi panika nastala kada kablovski operater ne otključa kanal na vrijeme... Zabrinjava godište publike ovog užasa, koje obuhvata najmlađu populaciju i mahom tinejdžere koji tek treba da uče o životu, pa sve do najstarijih generacija...

20.06.2018.

Zabranjeni Čovjek

Mislila sam da, kako je medijska hajka prošla, da je samim time kulturološko i intelektualno zlostavljanje ovog čovjeka, prošlost. Zgrožena sam činjenicom u kakvom cenzurisanom prostoru živimo, u kakvom se režimu školujemo i planiramo budućnost. Kako sam kaže, Zabranjeni Čovjek, jedan je od rijetkih koji bi jasno i glasno uputio kritiku na račun onoga što nije dobro. Sklonjen je.

He is My Soulmate
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930




BROJAČ POSJETA
68089

Powered by Blogger.ba