He is My Soulmate

"Naslonio je lice na njenu kosu i zatvorio oči. Najdraža. Bila je to jedina riječ koje se sjetio kako bi je opisao... Shvatio je da mu ona nije samo bliska, nego da on sada ne zna gdje završava ona, a gdje započinje on."

23.06.2018.

Što je sredina bila surovija prema Ani ona je postajala destruktivnija

Ah, taj Dostojevski i svi ti Rusi... Šta god se dešavalo, dobro ili loše, uvijek je tu neki Dostojevskijev Idiot ili neka Tolstojeva Kiti, da proprate događaj onako po ruski, burno, tajanstveno, a za dugovječno pamćenje. Moj život nije ni sličan ovim cijenjenim, uglavnom tužnim i nesretnim Ruskinjama, pa ipak, Anu dožviljavam kao svoje drugo Ja, njenu dušu i njenu Ljubav osjećam kao svoje. Zašto, nemam pojma, nikad nisam bila baš toliko nesretna. Ili jesam, samo to sebi nikad nisam priznala. Nisam imala hrabrosti. Tridesete ti donose neku čudnu samospoznaju, zbog koje se konstruktivno iskritikuješ zbog čega ranije nisi pribjegavao modernim psiholozima, afirmativnim ritualima tokom kojih bi sam sebe izdigao na višu razinu sa kvalitetnim argumentima zašto je to tako i zašto je baš tvoj život baš takav kakav jeste na najbolji način dotekao do tog momenta, zašto je sve to ispravno i kako da kvalitetno nastaviš ići naprijed sa samopohvalom za sve dobro što učiniš, sa motivirajućom kritikom da obilježiš ono što si pogrešno napravio i da budeš najbolji sam sebi... Postoji neka druga, mudrija i hrabrija Ja, ne bojim je se, čak šta više, zajedno smo mnogo jače. To je valjda onaj drugi dio nas koga svi u tinejdžerskom dobu tjeramo od sebe, a sa dolaskom nekih zrelijih godina objeručke prihvatamo nazad i tražimo kurs po kojem ćemo nastaviti dalje. Kao što ne postoji glupo pitanje (postoji samo glup ili nikakav odgovor), tako ne postoji problem bez rješenja. I zašto baš: problem? Kako samo zvučna, kako zastrašujuća, kako sudbinski nerješiva riječ, teška kao olovo, crnja od najtamnije noći. Ne postoji problem, postoji samo situacija sa manjim ili većim otežavajućim okolnostima. Za sve u životu. Kada bi toj spornoj situaciji, koju nazivamo: problem, pristupali sa više različitih strana, malo je analizirali i upotrijebili sve svoje snage i mogućnosti, problem bi nestao. Na studiju Ekonomije, o kojem će zasigurno biti više riječi na ovom Blogu ubuduće, upoznala sam divnu profesoricu od koje sam učila prve korake SWOT analize. Koristim je u svemu i svakodnevno. Dragi moji, bar jednom jedan svoj problem posmatrajte sa strane kao neko drugi, kao slučajni posmatrač, posmatrajte ga kao situaciju i ne ponavljajte tu tešku kao olovo riječ: problem. Sve će biti puno jednostavnije. I postoji još nešto: "Ne postoji posao koji ne možete raditi, samo trebate dovoljno vjerovati."... Jednom sam, radeći na jednom ženskom portalu, napisala motivacijsku karticu, koja mi je značajnija od svih drugih: Preplivala sam okeane, tako da se ne plairam udaviti u potoku. Žena sam i mogu sve... Inspiraciju za pisanje nisam imala uvijek, ni oduvijek. Mislim, zapravo sada sam već sigurna, riječi se nižu beskonačno samo kada sam zaljubljena, kada volim, kada pripadam... Ovo je moj novi kutak, ali ništa manje važan od nekog drugog ili prethodnog. Zašto Ana i ovaj put? Cijeli život je samnom. Svako ima svoje najdraže... knjigu, pisca, film, balet... Ja imam Anu. Uvijek je tu, zauvijek je postala dio mene.

21.06.2018.

Njene sjajne, sive oči... zaustaviše se na njemu ljupko i plašljivo, kao da ga je poznavala...

Poznavali su se godinama, dijelili isti prostor silom prilika, kretali se svojevremeno u istim krugovima, ne komunicirajući mnogo. Pa ipak, kada bi se našli u krugu istog, neobavezog razgovora zajedničkih kolega, otvoreno bi pokazivali antipatiju, neslaganje i žustro argumentovanje protiv mišljenja onog drugog. On je nastavio putem kojim je i krenuo, ona je digla ruke od svoje prve ljubavi pod velom ogorčenosti zbog nepravde sa kojom se, za razliku od njega, više nije mogla nositi. Otišla je na drugu stranu... Jedan sasvim slučajni susret vratit će ih tamo gdje su prvi put ukrstili svoje poglede i razmijenili prve, tada apsolutno suprotstavljene riječi i stavove. Odrasli su, sazreli, izgradili svoje ličnosti i postali su: veoma slični. Sasvim slučajno, pred sami kraj ljeta, sreli su se u njenom rodnom gradu, u kojem je odrastala pod kišom snajpera i ostalih ratnih i poratnih pošasti, u gradu čiji svaki kamen odlično poznaje, u kojem živi i radi. I on ga osjeća svojim, već je dugo tu da bi bilo drugačije. Idući prema njoj prvi je shvatio. Naklonjen, širokog osmijeha i izuzetno ljubaznog tona i pogleda pozdravio je. Njene umorne oči "zaustaviše se na njemu ljupko i plašljivo, kao da ga je poznavala"...

He is My Soulmate
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930




BROJAČ POSJETA
73958

Powered by Blogger.ba