Sta je covjek bez ljubavi?
Tako otrcana fraza i, već presmiješno koliko puta upotrijebljeno, pitanje koje se postavlja kada neka neostvarena pjesnička duša želi pronaći svoj put do tuđeg uha.. Ali, to je pitanje na koje ja izgleda polahko, ali sasvim sigurno nalazim odgovor, barem što se mene tiče..
Jednom sam se zaklela da ću postati "Ledena kraljica", hladnokrvna žena koja gazi preko mrtvih, samo da dođe do svojih ciljeva i ostvari svoj konačni naum da ne zavisi ni od koga, da ispunjava sve svoje prohtjeve ne mareći za tuđa mišljenja, žena koja svu svoju negativnu energiju usmjerava na gasnu papučicu svog bolida, a dok kazaljka ide visoko iznad stotke..
Tu sam, na korak do posljednjeg cilja, korak do izvršenja najtežeg zadatka koji sam sebi zadala.. Ali, osmijeha na mom licu još uvijek nema.. Sreće u mom srcu, takođe, nema.. Topline oko mene nema, osim u trenutku zagrljaja debele deke i zimske pidžame.. Svuda samo praznina i bol koja ne prolazi.. Tama pred očima i jeza niz kičmu kada se osvrnem i shvatim koliko sam sama..



